Kliknite ovdje kako biste dobili automatski prijevod teksta u nastavku.
Kako pomiriti šumarstvo i poljoprivredu: potreban nam je novi sustav certificiranja za zaštitu šuma  

Roby Biwer (LU/PES) , član Općinskog vijeća Bettembourga, u ovom je intervjuu odgovorio na šest pitanja o djelovanju EU-a za zaštitu i obnovu šuma diljem svijeta. U kontekstu COVID-a 19 izvjestitelj za mišljenje OR-a „Pojačanje djelovanja EU-a za zaštitu i obnovu svjetskih šuma” poziva na uspostavu novog sustava certificiranja i informacijskog sustava EU-a kojim bi se podržali proizvodi koji ne uzrokuju krčenje šuma te kratki i transparentni lanci opskrbe. Mišljenje bi trebalo biti usvojeno na plenarnom zasjedanju 1. i 2. srpnja.

Veliko krčenje šuma u Amazoniji potaknuto je globalnom potražnjom za mesom. Svake se godine sijeku tisuće hektara šuma za potrebe svjetskih tržišta mesa. Da li time doslovno proždiremo amazonsku prašumu? Općenito govoreći, kako se možemo pobrinuti da proizvodnja hrane (meso, kava, kakao i palmino ulje) nema negativan učinak na šume? Koja je uloga EU-a u zaštiti i obnovi svjetskih šuma? Čini li EU dovoljno?

Iako većina potrošača toga nije svjesna, meso, kava, kakao i palmino ulje među proizvodima su koji trenutačno uzrokuju intenzivno krčenje šuma na globalnoj razini. Moramo djelovati u dva područja ako želimo da tržišta prijeđu na održivije proizvode koji ne uzrokuju krčenje šuma. Kao prvo, moramo pojačati aktivnosti informiranja i obrazovanja kako bi se osiguralo da su potrošači svjesni gospodarskih, društvenih i ekoloških učinaka svojih navika povezanih s konzumacijom hrane. Ponašanje potrošača može definitivno utjecati na tržišta hrane i ubrzati proizvodnju održivih proizvoda koji ne uzrokuju krčenje šuma. U istu svrhu moramo promicati i zdraviju i etički ispravnu prehranu, naglašavajući nutritivne i socioekonomske prednosti prehrane biljnog podrijetla s visokim udjelom voća i povrća za koju je certificirano da potječe iz lanaca opskrbe koji ne uzrokuju krčenje šuma. Kao drugo, moramo raditi na europskoj predanosti osmišljavanju i provedbi novog sustava certificiranja kojim se potiču proizvodi koji ne uzrokuju krčenje šuma i pridonosi tome da se europska vizija šumarstva i proizvodnje hrane, koja je okrenuta budućnosti, promiče u cijelom svijetu.

Iako se znatno krčenje šuma uglavnom događa u zemljama izvan EU-a, šume se trenutačno sijeku u mnogim planinskim područjima Europe, primjerice u Rumunjskoj i Slovačkoj te u nekim balkanskim zemljama. Zašto se to događa ovdje? Što se može učiniti na lokalnoj i regionalnoj razini kako bi se spriječilo krčenje šuma? Imate li konkretne primjere? Što biste poručili gradonačelnicima, predsjednicima regija te lokalnim i regionalnim predstavnicima diljem Europske unije?

Ne mogu komentirati specifičnu situaciju u pojedinim zemljama, ali na temelju vlastitog iskustva mogu reći da je uvijek važno održavati konstruktivan dijalog između svih relevantnih dionika i njihovih interesa, a mi smo, kao lokalne i regionalne vlasti, u najboljem položaju za vođenje tog dijaloga. Moramo zaštititi šume i biološku raznolikost te surađivati s poljoprivrednicima i vlasnicima šuma kako bismo pronašli odgovarajuća rješenja koja će i njima dugoročno donijeti korist, uključujući one koji žele razvijati rekreativnu uporabu šuma na održiv način. U tom kontekstu mora biti jasno da je potrebno poštovati i provoditi međunarodne sporazume te zakone EU-a i nacionalne zakone o zaštiti šuma, a lokalne i regionalne vlasti imaju važnu ulogu posredovanja u sukobima između različitih interesa na lokalnoj i regionalnoj razini.

Danas je vrlo teško pratiti odakle potječe naša hrana, osobito kad je riječ o proizvodima kao što su kakao i guma, jer su uključeni brojni mali proizvođači te je lanac opskrbe dug i netransparentan. Što se može učiniti kako bi lanci opskrbe postali transparentniji? Kako možemo osigurati da poduzeća posluju na održiv način i da se u EU-u proizvodi samo roba dobivena iz održivih izvora i lanaca opskrbe koji ne uzrokuju krčenje šuma? Jesu li dobrovoljni i postojeći kodeksi ponašanja dostatni?

Teško je pratiti lance opskrbe te je, kako bi bili transparentniji i jednostavniji za praćenje, potrebno uvesti informacijski sustav (počevši od iskustva s bazom podataka Ecolabel), uz pomoć i blisku suradnju svih dionika koji mogu iznijeti svoja očekivanja, iskustva i bojazni kako bi se uveli korisni i izvedivi postupci. Informacijski sustav trebao bi uključivati i promicati proizvode koji ne uzrokuju krčenje šuma i provoditi postupke za provjeru točnosti prikupljenih informacija i procjena kako bi se povećalo povjerenje u pružene informacije, uključujući stroge zahtjeve u pogledu sljedivosti kojima se jamči podrijetlo proizvoda te snažnije sustave praćenja i provedbe kako bi se spriječile prijevare i pogrešno označivanje proizvoda.

Kako biste me uvjerili da kupim „održivu” čokoladu umjesto najjeftinije? Koja je uloga potrošača u povećanju održivosti naših lanaca opskrbe, a posebno u sprečavanju krčenja šuma?

S obzirom na sve veću potražnju za ekološkom hranom, koja je potaknuta većom sklonošću potrošača biološkim i ekološki prihvatljivim prehrambenim proizvodima, povećava se tržišni udio proizvoda koji ne uzrokuju krčenje šuma i održivih proizvoda. Naime, kupnja održivih i ekološki prihvatljivih proizvoda postala je trend i popularan izbor. Stoga je potrošač spreman platiti više za ekološki prihvatljiv proizvod jer time šalje poruku koja donosi društvenu vrijednost i priznanje. Uloga građana svakako je presudna za utjecaj na tržišta.

Europska komisija objavila je 20. svibnja strategiju „od polja do stola“ i strategiju za biološku raznolikost. Obje su okosnice europskog zelenog plana. Koje su vaše prve reakcije? Postoji li razlog za nadu? Koliko je pošumljavanje važno za postizanje klimatske neutralnosti u EU-u?

Među brojnim je ciljevima zelenog plana osmišljavanje pravednog, zdravog i ekološki prihvatljivog prehrambenog sustava, očuvanje i obnova ekosustava i biološke raznolikosti te cilj „nulte stope onečišćenja” za okoliš bez otrovnih tvari. Kako bi se zaštitili europski građani i ekosustavi, EU mora biti djelotvorniji u praćenju i izvješćivanju te sprečavanju i otklanjanju onečišćenja zraka, vode i tla i onečišćenja povezanog s potrošačkim proizvodima. Stoga možemo zaključiti da je pošumljavanje radi postizanja klimatske neutralnosti u EU-u od temeljne važnosti. Europa se kreće prema novom načinu života, pri čemu šalje ključnu poruku cijelom svijetu i nastoji postati predvodnik novog gospodarstva koje ne ovisi o upotrebi resursa.

Kriza uzrokovana COVID-om 19 snažno je pogodila naše globalne lance opskrbe. Koje pouke možemo izvući iz ove krize?

Ovu je krizu uzrokovala globalizacija, zbog koje se virus proširio velikom brzinom. Danas više znamo o tome u kojoj su mjeri lanci opskrbe, poput onih povezanih s industrijskim poljoprivrednim gospodarstvima, usko povezani te kako se sustav može lako urušiti ako dođe do prekida veze. Nužno je ponovno razmotriti te uzajamne ovisnosti i povećati otpornost lanaca opskrbe na globalne izazove. Moramo i ponovno razmotriti važnu ulogu kratkih (i vjerojatno lakše sljedivih) lanaca opskrbe te potrebu za praćenjem odnosa s dobavljačima iz dugih lanaca opskrbe, kao i odnosa među njima. Zbog krize uzrokovane COVID-om 19 shvatili smo i da socijalne razlike dovode do toga da se manje pozornosti posvećuje okolišu. To se događa zato što je za socijalne skupine s niskim prihodima preživljavanje u prvom planu, dok je briga o okolišu tek sporedna.

Napomene:

Europska unija ima gotovo 182 milijuna hektara šuma koje pokrivaju 43 % njezine kopnene površine, što je čini jednom od najpošumljenijih svjetskih regija. Osim što iz njih dobivamo drvnu građu i proizvode od drva, naše šume pružaju stanište velikom dijelu biološke raznolikosti Europe i doprinose našem zdravlju i dobrobiti. Kao glavni ponor ugljika šume su važan element u ublažavanju posljedica klimatskih promjena i prilagodbi tim posljedicama ( Europska komisija ).

Procjenjuje se da je od 1990. zbog prenamjene zemljišta izgubljeno 420 milijuna hektara šuma iako se u protekla tri desetljeća stopa krčenja smanjila. Između 2015. i 2020. stopa krčenja šuma procijenjena je na 10 milijuna hektara godišnje, što je manje u odnosu na 16 milijuna hektara godišnje u 1990-ima. Širenje poljoprivrede i dalje je glavni uzrok krčenja i degradacije šuma te s time povezanog gubitka biološke raznolikosti šuma. Te i druge informacije mogu se pronaći u izvješću „Stanje svjetskih šuma 2020.”

Kontakt za medije:

David Crous

Tel.: +32 (0) 470 88 10 37

david.crous@cor.europa.eu