U ovom intervjuu Csaba Borboly (RO/EPP) odgovara na šest pitanja o Programu vještina za Europu za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost . Predsjednik Okružnog vijeća Okruga Harghita izvjestitelj je za nacrt mišljenja u kojem se od Komisije traži da revidira pristup iz nedavne Komunikacije i u obzir uzme veliku ulogu koju gradovi i regije u većini država članica imaju u pružanju podrške infrastrukturi povezanoj s vještinama i njezinom razvoju. O nacrtu mišljenja glasat će se na ovotjednom plenarnom zasjedanju koje će se održati 3. – 5 veljače.
U Mišljenju pozdravljate nedavno pokrenuti pakt za vještine , čiji je cilj okupiti različite dionike koji utječu na cijeli lanac vrijednosti. U tom kontekstu, kako lokalne i regionalne vlasti mogu doprinijeti njegovoj provedbi, u smislu razvoja zajedničkih strategija i programa osposobljavanja?
Europska komisija trebala bi prepoznati ulogu lokalnih i regionalnih vlasti kao vlasnika relevantne lokalne infrastrukture, korisnika fondova EU-a i nacionalnih i regionalnih potpora te glavne poveznice s lokalnim i regionalnim zajednicama. One imaju važnu ulogu u financiranju obrazovanja i razvoju politika povezanih s vještinama. Kad bi se Europska komisija pobrinula za uspostavu izravnih veza s lokalnim i regionalnim vlastima zainteresiranima za brže dodjeljivanje sredstava EU-a za pilot-projekte, mjere bi se mogle provesti mnogo brže i učinkovitije. Pogledamo li lokalna i regionalna partnerstva između lokalnih i regionalnih vlasti, stručne skupine, predstavnike poslodavaca i pružatelje usluga obrazovanja i osposobljavanja, vrlo će nam brzo postati jasno zašto je stjecanje vještina u regijama djelotvorno. Takva partnerstva mogu potaknuti promjene na lokalnoj i regionalnoj razini izgradnjom znanja, razumijevanja i povjerenja te uključivanjem svih različitih dionika.
Strukovno i tehnološko obrazovanje iziskuje praksu i u mnogo se većoj mjeri odvija na konkretnim lokacijama i u obrazovnim ustanovama nego u slučaju nastave digitalnih, jezičnih i drugih mekih vještina. Možete li nam dati primjer najboljih praksi u nekim regijama koje mogu potaknuti nove inicijative u drugim regijama?
Da, u europskim regijama postoje brojne dobre prakse. Prije svega, predmeti u području digitalnih vještina i STEM-a (prirodne znanosti, tehnologija, inženjerstvo, matematika) postali su nezaobilazni dio strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, a za većinu struka potrebne su napredne IKT i digitalne vještine, među ostalim za upravljanje najsuvremenijim strojevima ili opremom. U nekim državama članicama već postoje 3D modeliranje i rješenja koja se temelje na alternativnoj i virtualnoj stvarnosti. Drugim riječima, u nekim dijelovima Europe, primjerice njemačkim, francuskim i irskim regijama, digitalizacija strukovnog obrazovanja i osposobljavanja nije budućnost, već sadašnjost.
U većini država članica lokalne i regionalne vlasti imaju važnu ulogu u financiranju obrazovanja i razvoju politika povezanih s vještinama. Jesu li lokalne i regionalne vlasti spremne preuzeti zadaće povezane s bržim dodjeljivanjem sredstava EU-a putem pilot-projekata, osmišljavanjem lokalnih i regionalnih strategija i akcijskih planova te povećanim financiranjem novih inicijativa?
Smatram da su lokalne i regionalne vlasti spremne na to jer imaju važnu ulogu u financiranju obrazovanja i razvoju politika povezanih s vještinama na lokalnoj razini. Nekoliko je lokalnih i regionalnih vlasti u Europskoj uniji zaduženo za izravno upravljanje podređenim institucijama u različitim područjima poput bolnica, kulturnih centara i gorskih službi spašavanja – to su tek neki primjeri iz moje regije, Okruga Harghita. Zahvaljujući njihovim javnim i političkim nadležnostima i iskustvu u upravljanju proračunom, upravljanje ubrzanim dodjeljivanjem sredstava EU-a za provedbu projekata povezanih s vještinama bilo bi izvedivo. Zahvaljujući ključnim nadležnostima u području politika obrazovanja i osposobljavanja te važnoj ulozi u politikama za mlade i zapošljavanje na lokalnoj razini, gradovi i regije mogu pokretati programe, pilot-projekte i mjere potpore za sva ta područja u vezi s ciljevima programa vještina.
Tijekom pandemije COVID-a 19 većina obrazovnih sustava brzo je i fleksibilno odgovorila na nove izazove, a neke su države članice uvelike ubrzale digitalizaciju obrazovanja. Ipak, u nekim manje razvijenim regijama i zajednicama u nepovoljnom položaju pristup digitalnim alatima predstavlja problem jer i dalje postoje područja s lošim pristupom internetu. Kako EU i lokalne i regionalne vlasti mogu udružiti snage i riješiti te probleme lokalne razine, koji jedva da se odražavaju u općim regionalnim ili nacionalnim podacima?
U mišljenju o programu vještina na kojem radimo naglašava se da sve političke intervencije EU-a moraju biti u skladu s regionalnim okolnostima i da pristup univerzalnog rješenja ne funkcionira. Prijedlog se temelji na iskustvu nekoliko regija s pristupom digitalnim alatima, što se pokazalo ključnim tijekom pandemije bolesti COVID-19. Postoji nekoliko načina na koje bi EU mogao poduprijeti sve regije i time osigurati da nitko ne bude zapostavljen. Kao prvo, osmišljavanju mjera financiranja treba pristupiti na integrirani način: za pružanje digitalnog obrazovanja nije dovoljno financirati obrazovne platforme i osposobljavanje za digitalne vještine, već je potrebna infrastruktura poput širokopojasne mreže u siromašnijim regijama te stolnih i prijenosnih računala. Kao drugo, EU bi trebao povećati suradnju i razmjenu iskustava između obrazovnih sustava i različitih kurikuluma koji se temelje na potrebama ljudi te riješiti pitanje pristupa socijalno isključenih ili ugroženih osoba kvalitetnom obrazovanju i osposobljavanju. Kao treće, Europska komisija trebala bi razmotriti mogućnost uspostave europske platforme na kojoj bi se predstavljale odabrane najbolje prakse, koja bi bila dostupna lokalnim i regionalnim vlastima i kojom bi se podupro razvoj strategija i akcijskih planova za prilagodbu i otpornost, čime bi se nadahnulo pokretanje novih lokalnih i regionalnih inicijativa.
U Mišljenju ističete važnost europskog zelenog plana i njegovih posljedica po zaposlenike u većini sektora. Kako politike mogu pomoći zaposlenicima da istinski razumiju svijet koji se mijenja i shvate da bi trebali tražiti nove mogućnosti i graditi otpornost?
Politike EU-a trebale bi olakšati pokretanje programa potpore usmjerenih na konkretna gospodarska područja i konkretne ciljne skupine u sektorima zahvaćenima zelenom tranzicijom. Takvi programi moraju zaposlenike u energetski intenzivnim sektorima informirati o izazovima i prilikama koje donose digitalna i zelena tranzicija. Da bi se ciljanim skupinama pružila podrška, prvo treba bolje razumjeti regionalne potrebe i mogućnosti povezane s vještinama u svakom sektoru, a posebno sektoru proizvodnje automobila, građevinarstva, građevinskih usluga, industrijskog dizajna i kreativnih industrija, farmaceutike te u prehrambenom sektoru; Kao drugo, niskokvalificiranim odraslim osobama treba pružiti prilike za usavršavanje i/ili prekvalifikaciju kako bi im se pomoglo da uđu na tržište rada ili ostanu na njemu. Time bi se pomoglo izbjeći visoke stope nezaposlenosti i moguće politike štednje. Kad je riječ o otpornosti, naglasak ne bi trebao biti samo na trenutačnim zaposlenicima već i na učenicima i studentima koji bi te vještine trebali stjecati tijekom školske godine.
Tijekom priprema za izradu mišljenja održana su razna savjetovanja, primjerice pisano internetsko savjetovanje s dionicima i bilateralni internetski sastanci s Europskom komisijom i Europskim centrom za razvoj strukovnog osposobljavanja (CEDEFOP). Koja su glavna pitanja bila postavljena tijekom savjetovanja s CEDEFOP-om? Koje su mjere i planove predložili kako bi se Komisiji pomoglo da se usredotoči na lokalna i regionalna pitanja te da se točno odredi uloga lokalnih i regionalnih vlasti?
Tijekom savjetovanja s raznim dionicima primili smo vrlo korisne prijedloge koji su nam pomogli u pripremi ovog mišljenja. CEDEFOP je naglasio da je važno doprijeti do niskokvalificiranih osoba. Budući da lokalne i regionalne vlasti najbolje poznaju svoja područja, one su u najboljem položaju da dopru do ljudi i riješe lokalne izazove. Stoga politike trebaju biti raznolike i voditi računa o lokalnim značajkama. Nadalje, u početno strukovno obrazovanje i osposobljavanje, koje je uglavnom centralizirano, treba uključivati različite vrste partnerstava s ustanovama za obrazovanje i osposobljavanje, nevladinim organizacijama i poduzećima. Lokalne i regionalne vlasti u najboljem su položaju da organiziraju te veze među partnerima na lokalnoj razini.
Više informacija
U srpnju 2020. Europska komisija predstavila je Novi program vještina za Europu , čiji je cilj poboljšati relevantnost vještina u EU-u kako bismo ojačali održivu konkurentnost, osigurali socijalnu pravednost i izgradili otpornost. Njome se postavljaju ambiciozni ciljevi za usavršavanje (poboljšanje postojećih vještina) i prekvalifikaciju (osposobljavanje za nove vještine) koje treba ostvariti u sljedećih pet godina. Na primjer, 50 % odraslih osoba u dobi od 25 do 64 godine trebalo bi se svake godine prijaviti za tečajeve osposobljavanja, a 70 % odraslih osoba u dobi od 16 do 74 godine trebalo bi do 2025. imati barem osnovne digitalne vještine.
Pakt za vještine koji je Europska komisija pokrenula u studenome 2020. model je zajedničkog angažmana za razvoj vještina u Europi, u kojem sudjeluju i javni i privatni sektor. Potpisnici pristaju pridržavati se i poštovati ključna načela Povelje: 1) promicati kulturu cjeloživotnog učenja za sve, 2) graditi čvrsta partnerstva za vještine, 3) pratiti potražnju za vještinama i njihovu ponudu te predviđati potrebe za vještinama, 4) djelovati protiv diskriminacije i za rodnu ravnopravnost i jednakost mogućnosti.
Kontakt za medije: pressecdr@cor.europa.eu