Kliknite ovdje kako biste dobili automatski prijevod teksta u nastavku.
Poljoprivreda nakon COVID-a 19: agroekologija je rješenje za naše ekološke izazove i sigurnost opskrbe hranom  

​Guillaume Cros

Guillaume Cros (FR/Zeleni) , izvjestitelj za nacrt mišljenja o agroekologiji, čije je usvajanje predviđeno 3. veljače 2021. na plenarnom zasjedanju Europskog odbora regija , u ovom je intervjuu odgovorio na četiri pitanja o ekološkom i socijalnom pristupu usmjerenom na poljoprivredu koja je u skladu s prirodom, a ne protiv nje. U kontekstu buduće zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) potpredsjednik Regionalnog vijeća Regije Okcitanija – Pireneji – Mediteran zagovara, među ostalim, da se postave kvantificirani europski ciljevi povezani s okolišem koji bi bili obvezujući za države članice i da se najmanje 30 % nacionalnih dodijeljenih sredstava za plaćanja namijeni ekološkim programima.

Pandemija COVID-a 19 razotkrila je slabosti našeg globaliziranog poljoprivrednog i prehrambenog sustava i pokazala važnost sigurnosti opskrbe hranom. Međutim, u jednoj je studiji Ministarstva poljoprivrede SAD-a prošle jeseni navedeno da bi primjena strategije „od polja do stola“ dovela do naglog smanjenja poljoprivredne proizvodnje u EU-u. Hoćemo li zbog agroekologije postati gladni?

Iako se sigurnost opskrbe hranom često koristi kao argument protiv agroekologije, noviji radovi Instituta za održivi razvoj i međunarodne odnose (IDDRI) pokazuju da je moguće prehraniti cijelo europsko stanovništvo do 2050. postupnom agroekološkom preobrazbom koja uključuje stočarstvo, ratarstvo i šumarstvo, uz ostvarivanje cilja od nultih emisija ugljika. Na globalnoj razini, izvješće UN-a objavljeno u ožujku 2011. pokazalo je isto tako da bi mali poljoprivrednici primjenom metoda ekološke proizvodnje u svega deset godina mogli udvostručiti proizvodnju hrane u osjetljivim regijama. U trenutku kada je kriza uzrokovana COVID-om 19 razotkrila slabosti našeg globaliziranog poljoprivrednog i prehrambenog sustava, agroekologija, koja ide ruku pod ruku s razvojem „lokalnih prehrambenih sustava”, mora omogućiti Europi da kratkoročno i dugoročno osigura opskrbu hranom očuvanjem naših faktora proizvodnje kao što su tlo, vodni resursi i biološka raznolikost.

Prijedlozi Europske komisije, Parlamenta i Vijeća o budućoj zajedničkoj poljoprivrednoj politici (ZPP) naišli su na oštru kritiku jer nisu dovoljno usklađeni s ciljevima zelenog plana i strategije „od polja do stola“. Koji su vaši prijedlozi za budućnost ZPP-a, o kojem se trenutačno raspravlja, kako bi se gospodarska profitabilnost poljoprivrednih gospodarstava pomirila s klimatskim i ekološkim ciljevima EU-a?

Europska unija, sa svojim klimatskim ciljevima, zelenim planom, strategijom „od polja do stola” i strategijom o biološkoj raznolikosti, postavila je ekološke i klimatske ciljeve koji iziskuju sustavnu preobrazbu načinā poljoprivredne proizvodnje i prehrambenih sustava. Agroekologija zadovoljava te ciljeve, a osim toga jamči veću profitabilnost poljoprivrednih gospodarstava (kako je istaknuto u analizi francuske vlade o gospodarskoj i ekološkoj učinkovitosti agroekologije iz kolovoza 2020. ).

Stoga se u okviru budućeg ZPP-a o kojem se trenutačno pregovara mora poduprijeti nužan prijelaz s klasične poljoprivrede na agroekologiju. U tu svrhu preporučujem da se u Uredbu o nacionalnim strateškim planovima uključe zajednički europski kvantificirani ciljevi povezani s okolišem koji bi bili obvezujući za države članice, da se najmanje 30 % nacionalnih dodijeljenih sredstava za plaćanja namijeni ekološkim programima i da potpora za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva podliježe nadzoru zaštite okoliša. Uz te propisane obveze, potrebno je regionalnim akterima pružiti metodološku potporu kako bi se pri pokretanju raznih dobrovoljnih mjera ZPP-a promicalo uzimanje u obzir agroekoloških projekata.

Europski odbor regija smatra da je nužno očuvati poljoprivredu u svim regijama kako bi se održala živa ruralna struktura i promicala teritorijalna kohezija. Kako nam agroekologija može pomoći u postizanju tog cilja?

Agroekologija podrazumijeva prehranu koja je u većoj mjeri lokalna i koja stoga pogoduje svakom području. Osim toga predlažem smanjenje poreza na dodanu vrijednost (PDV) na ekološke, lokalne i sezonske proizvode, uvođenje „lokalnih“ prehrambenih bonova za te proizvode te znatan udio ekoloških, lokalnih i sezonskih proizvoda u objektima javne prehrane. Tim će se mjerama potaknuti razvoj agroekoloških poljoprivrednih gospodarstava i obrta za preradu u svim regijama, što će se pozitivno odraziti na zapošljavanje u ruralnim područjima. Osim toga, agroekologija, koja iziskuje manje kapitala (mehanizacija, sirovine, zemljište itd.), zaustavila bi nestanak manjih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u zemljama u kojima je taj oblik poljoprivrede i dalje znatno zastupljen. Tako bi se svim zemljama EU-a omogućilo poticanje poljoprivrede i ruralnog života s pozitivnim društvenim i ekološkim učinkom.

U nekoliko navrata u vašem mišljenju navodite da agroekologija ide ruku pod ruku s malim i srednjim poljoprivrednim gospodarstvima. Zašto velika poljoprivredna gospodarstva ne bi mogla razvijati agroekologiju?

Agroekologija nema samo tehničku, agronomsku dimenziju, nego i socijalnu i teritorijalnu dimenziju. Velika poljoprivredna gospodarstva, koja su znatno narasla zahvaljujući neograničenim potporama u okviru ZPP-a, postala su pustinja za biološku raznolikost, no ona su i socijalna pustinja u kojoj su nestala radna mjesta i javne službe, kao što možemo vidjeti u regijama s velikim površinama ratarskih usjeva. Agroekologija podrazumijeva mrežu malih i srednjih poljoprivrednih gospodarstava s raznolikim usjevima i parcelama srednje veličine. Ekonomija razmjera, povezana sa zamjenom rada naftom i kemijom, kao i s potporama ZPP-a u korist velikih poljoprivrednih gospodarstava, više nije relevantna u vrijeme europskih strategija „od polja do stola” i „biološke raznolikosti”.

Kontekst:

Guillaume Cros također je izvjestitelj za dva mišljenja Europskog odbora regija o zajedničkoj poljoprivrednoj politici:

Reforma ZPP-a , mišljenje usvojeno u prosincu 2018.

Zajednička poljoprivredna politika nakon 2020. , mišljenje usvojeno u srpnju 2017.

Kontakt za medije : pressecdr@cor.europa.eu