Bivši predsjednici 

Veljača 2020.: za predsjednika je izabran Apostolos Tzitzikostas (EPP), guverner Regije Središnja Makedonija (Grčka). Govoreći pred 329 članova i članica Odbora, predsjednik je iznio tri glavna prioriteta tijekom svojeg mandata: „Prvo, Europska unija mora biti u službi svojih građana i mjesta u kojima oni žive – u njihovim selima, gradovima i regijama. Moramo podupirati teritorijalnu koheziju, inovacije i poduzetništvo, ali i pronaći vjerodostojna rješenja za upravljanje migracijama na temelju solidarnosti. Drugo, regije i gradovi moraju razumjeti velike transformacije koje donosi aktualna zelena, digitalna i demografska revolucija te znati kako na njih reagirati. Naposljetku, moramo ojačati europsku demokraciju stavljanjem težišta na regije i gradove kako bi se Europa približila građanima.”

Srpanj 2017.: za predsjednika je izabran Karl-Heinz Lambertz (PES, BE), član belgijskog Senata koji predstavlja Njemačku jezičnu zajednicu. Karl-Heinz Lambertz član je Odbora regija od 2001., a bio je i predsjednik kluba PES-a u OR-u (2011. – 2015.). Od 2000. godine član je Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Europe.

Veljača 2015.: za predsjednika je izabran Markku Markkula, član Regionalnog vijeća Regije Helsinki i predsjednik Odjela za urbanizam Grada Espooa. Bivši je zastupnik u finskom parlamentu (1995. – 2003.). U tom je svojstvu bio član dvaju parlamentarnih odbora: Odbora za znanost, obrazovanje i kulturu te Odbora za budućnost. Među međunarodnim funkcijama koje je obavljao u svojstvu parlamentarnog zastupnika bilo je i predsjedanje Vijećem Europske parlamentarne mreže za tehnološko ocjenjivanje (EPTA).

Lipanj 2014.: za predsjednika je izabran Michel Lebrun, član Općinskog vijeća Općine Viroinval (Belgija). Godine 1970. diplomirao je filozofiju i književnost na Katoličkom sveučilištu u Leuvenu, a političku je karijeru započeo 1977. godine, kada je izabran za zamjenika načelnika Općine Viroinval. Od 1992. do 1999. godine obavlja funkciju ministra višeg obrazovanja, istraživanja i međunarodnih odnosa u Francuskoj jezičnoj zajednici, a nakon toga ministra planiranja, infrastrukture, prijevoza i telekomunikacija u Vladi Valonije.

Srpanj 2012.: za predsjednika je izabran Ramón Luis Valcárcel Siso, predsjednik Autonomne zajednice Murcije. Nakon što je diplomirao umjetnost i filozofiju na Sveučilištu u Murciji, podučavao je povijest umjetnosti i radio na istraživanjima povezanima s umjetnošću i poviješću regije Murcije. U svojem govoru na plenarnoj sjednici kao prioritete navodi tada aktualne pregovore o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2014. – 2020., novu fazu strukturnih fondova i politiku europske teritorijalne suradnje.

Mercedes Bresso, članica Regionalnog vijeća Regije Pijemont, izabrana je za predsjednicu Odbora regija 10. veljače 2010., a mandat joj je potvrđen 9. lipnja 2010. Novoizabrana predsjednica tom je prigodom kazala: „Lokalne i regionalne vlasti mogu poslužiti kao referentna točka za Europu u svim tim područjima. One su na prvoj liniji u vrijeme kriza i uvijek su istinski test gospodarskih, društvenih i okolišnih inovacija.” Mercedes Bresso do danas je jedina žena koja je bila predsjednica OR-a.

Veljača 2008.: za predsjednika je izabran Luc Van den Brande, senator u belgijskom parlamentu i član OR-a (EPP/BE) od njegova osnivanja. U svojem govoru na Plenarnoj skupštini izjavio je: „Moramo odbaciti hijerahijsku ideju Europe kao piramide u kojoj se EU nalazi iznad država članica, države iznad regija, a regije iznad gradova i lokalnih vlasti.”

Veljača 2006.: za predsjednika Odbora regija izabran je Michel Delebarre, gradonačelnik Dunkerqeua (Regija Nord – Pas de Calais) i zastupnik u francuskom parlamentu. Izrazio je želju da Odbor regija postane istinski politička europska skupština koja može doprinijeti ponovnom pokretanju rasprave o Europi, a Lisabonsku strategiju naveo je kao jedan od strateških prioriteta OR-a.

Veljača 2004.: za predsjednika OR-a izabran je Peter Straub, predsjednik parlamenta njemačke savezne zemlje Baden-Württemberg. Među njegovim prioritetima bili su jačanje međuinstitucijskih odnosa i podizanje svijesti o radu Odbora u novim državama članicama.

Veljača 2002.: za predsjednika Odbora regija izabran je Sir Albert Bore, predsjednik Gradskog vijeća Birminghama. Naveo je dva ključna cilja svojega mandata: pobrinuti se za to da regionalna politika ostane pokretačka snaga u središtu programa EU-a i rješavanje „demokratskog deficita” koji je doveo do toga da se šira javnost osjeća isključenom iz postupka donošenja odluka EU-a.

Veljača 2000.: za predsjednika OR-a izabran je Jos Chabert, ministar javnih radova i prometa u Vladi Regije glavnog grada Bruxellesa. Pozvavši Odbor da uspostavi tješnje veze s Europskim parlamentom i Vijećem ministara, pozvao je na stavljanje većeg naglaska na politička, a manje na tehnička mišljenja. Najavio je pet političkih prioriteta u području zapošljavanja, urbane politike, europskog građanstva, okoliša i proširenja.

Veljača 1998.: za predsjednika OR-a izabran je Manfred Dammeyer, ministar saveznih i europskih poslova njemačke savezne zemlje Sjeverne Rajne – Vestfalije. Pozvao je na veću autonomiju regija, saveznih država ili pokrajina u upravljanju strukturnim fondovima, kao i na konkurentniju poljoprivrednu politiku EU-a. Skupština je odobrila prijedlog Predsjedništva o promjeni broja, sastava i nadležnosti povjerenstava OR-a kako bi se ona mogla učinkovitije baviti novim područjima nadležnosti koja su Odboru dodijeljena Ugovorom iz Amsterdama.

Ožujak 1996.: za predsjednika OR-a izabran je Pasqual Maragall I Mira, gradonačelnik Barcelone. Obvezao se da će se usredotočiti na izgradnju transparentne, legitimne unutarnje organizacije i na to da se OR-u dodijeli status institucije.

Ožujak 1994.: Jacques Blanc, predsjednik Regionalnog vijeća Regije Languedoc-Roussillon, izabran je za prvog predsjednika, a Pasqual Maragall I Mira (PES/ES) za prvog potpredsjednika.